четвртак, 27. септембар 2012.

"Dopusti mi"


Osmeh koji ti zavrti pamet,ubrza srce i postane glavna slika u svim neprospavanim nocima ceznuci za svakom sekundom provedenom zajedno...

Ima trenutaka kada ga zaboravim na tren,ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.
-Zasto sad ne odes i kazes mu sve?
Eh vidis....Uspela sam sta sam htela,otisao je od mene.Sad kad se vratim vise ga nema.
Kazu da voli drugu,znam da to nije istina,ali...
-Idi do njega onda
Ne mogu
-Zasto?
Ukljucio je razum.Shvatio je da sam ipak,preveliko djubre i da ja ne mogu voleti nikad.
Voleti onako,klasicno.
Ne mogu biti tu za njega,a uvek cu ocekivati da on bude tu za mene.
Ne mogu,kad mu bude najteze doci i zagrliti ga,mada znam da on mene bi... <3


Dopusti mi da nastavim sanjati,dok po meni razbacujes svoje vragolaste misli. Za tebe je to samo tren,za mene cela vecnost.Ne dopusti da se izgubimo u zalasku dana,bilo bi to kao da nikada nismo ni trajali.Odazovi se i pokazi mi svoje tajne, nije vazno sta ce drugi reci,i da li ce nam to sutra znaciti. Prestanimo traziti oslonac,napustimo traganje za poznatim licima pod gradskim svetlom.Odbaci price o sreci,ljubavi,zivotu kao poderano odelo.Ponesi me u carobne visine,i daj mi deo sebe.Potrazi me u kutovima ociju svojih i shvati ces da sam tvoja...da sad sam deo tebe....

Нема коментара:

Постави коментар