среда, 26. септембар 2012.

"secanja"

Secanja blede,a onda vremenom dobijaju onu finu patinu kao stari nakit.I bas kao stari nakit koji se prenosi generacijama "s kolena na koleno" ona se cuvaju u srcu.Kako su cudni putevi nasega uma,a tek oni hodnici secanja koji se u trenutku nostalgije,ceznje,zelje za nekim ili necim pretvaraju u predivne Bulevare obasjane dugom ljubavi.I dok zora pokusava da pobedi tamu noci,snovi se bore sa nemirom jutra da ispletu svoju pricu do kraja.Lavez pasa lutalica narusava tisinu i mira praskozorja,a moje misli lete daleko dok se reci nizu i saraju monotonu belinu papira


Нема коментара:

Постави коментар