недеља, 30. септембар 2012.

"Dodji,samo jednom dodji"

Zelim da se igramo zmurke i da ti poklonim svoju odecu i kazem da mi se svidjaju tvoje cipele i da sedim na stepenicama dok se kupas i masiram tvoj vrat i ljubim tvoja stopala i drzim te za ruku i da idemo negde da jedemo i da mi ne smeta kad pojedes moju porciju i da se nadjemo kod Rudija i pricamo o proteklom danu i da kucam tvoja pisma i nosim tvoje kutije i smejem se tvojoj paranoji i da ti poklanjam kasete koje ne slusas i da gledamo sjajne filmove i da gledamo ocajne filmove i da negodujem zbog radio programa i da te fotografisem dok spavas i da ustajem da ti spremim kafu i pecivo i da idemo kod Florent da ispijamo kafu u ponoć i da mi ti krades cigarete i nikad ne mozes da nadjes sibicu i da ti pricam o TV programu od prosle noci i da te vodim kod ocnog lekara i ne smejem se tvojim salama i da te zelim ujutru ali te pustam da spavas jos malo i da ljubim tvoja ledja i milujem ti kozu i kazem ti koliko volim tvoju kosu tvoje oci tvoje usne tvoj vrat tvoje grudi tvoju zadnjicu i da sedim na stepenistu puseci dok tvoj komsija ne dodje kuci i da sedim na stepenistu puseci dok ti ne dodjes kuci i da se brinem kad kasnis i obradujem kad stignes ranije i da ti poklonim suncokrete i dodjem na tvoju zabavu i igram dok sve ne zadivim i da mi je krivo kad zabrljam i da se radujem kad mi oprostis i da gledam tvoje slike i zelim da si oduvek bila tu i da cujem tvoj glas u svom uhu i osecam tvoju kozu na svojoj kozi i da se uplasim kad pobesnis i jedno oko ti pocrveni a drugo poplavi i tvoja kosa ocesljana nalevo i tvoje lice orijentalno i da ti kazem da izgledas divno i da te smirujem kad se uznemiris i grlim kada te boli i da te zelim kad osetim tvoj miris i da te vredjam svojim dodirom i da cmizdrim kad sam pored tebe i da cmizdrim kad nisam i da se odmaram na tvojim grudima i ususkam te nocu i da se smrznem kad ti uzmes cebe i skuvam kad ga ne uzmes i topim kad se osmehujes i rastapam kad se smejes i da ne razumem zasto mislis da te odbacujem kad te ne odbacujem i da se cudim kako mozes i da pomislis tako nesto i da se pitam ko si ali te prihvatam bez obzira na to i da ti pricam o andjelu drveta i zacaranom sumskom decaku koji je preleteo okean zato sto te je voleo i da ti pisem pesme i pitam se zasto mi ne verujes i da osecam to tako duboko da ne mogu da nadjem reci i da ti kupim mace koje posle zamrzim jer mu posvecujes vise paznje nego meni i da te zadrzavam u krevetu kad moras da krenes i placem kao beba kad konacno odes i da ubijam bubasvabe i kupujem ti poklone koje ne zelis i posle ih nosim nazad i da ti predlozim da se udas za mene i ti ponovo kazes ne i da nastavim da te pitam jer iako ne verujes da mislim ozbiljno mislim od prvog puta i da lutam kroz grad osecajuci kako je pust bez tebe i da zelim ono sto ti zelis i mislim kako gubim sebe ali znam da mogu da ti verujem i da ti ispricam najgore o sebi i pokusavam da ti dam najbolje od sebe jer ti ne zasluzujes nista manje i da odgovaram na tvoja pitanja i kad radije ne bih i kazem ti istinu i kad ne zelim i pokusavam da ne precutim nista jer znam da ti tako vise volis i da mislim da je sve gotovo ali ostajem jos samo deset minuta dok me ne izbacis iz svog života i zaboravis na mene i da pokusavam da ti pridjem blize jer je divno upoznavati te i u potpunosti vredno truda i da pricam s tobom na losem engleskom i jog gorem hebrejskom i vodim ljubav s tobom u tri ujutru i nekako nekako nekako uspevam da izrazim delic sveprozimajuce bezuslovne nepokolebljive posvecene beskrajne ljubavi koju osecam za tebe..

Нема коментара:

Постави коментар